Znam, dok ste gledali „Qele qele“ pomislili ste da je Eurosong bio održan u Aziji i 2004. kad je natjecanje ugostio Istanbul – najveći grad (ipak) azijske zemlje Turske. No nije, dvorana Abdi Ipekci u kojoj je Eurosong održan nalazi se u dijelu grada Zeytinburnu, koji se pak nalazi na europskoj strani Istanbula. No o geografiji ćemo drugi put, vraćamo se sad u „Bijeli grad“, gdje je u utorak, 20. svibnja, održana prva polufinalna večer Eurosonga ’09, koju je otvorila Crna Gora. Ono što je svakom gledatelju prvo zapelo za oko je neshvatljivo slab odaziv publike; pola dvorane zjapilo je prazno. Ruku na srce, meni osobno nisu se svidjele ni „razglednice“. Ne znam; jesu bile originalne, ali meni su draže one klasične, koje prikazuju ljepote krajolika zemlje domaćina ili slično. I gledamo mi tako, još jednom se zgražamo nad Estonijom, ponavljamo kako će Izrael biti „pick“ žirija ako ga publika ne uvrsti u finale, slutimo da Dustin neće ponoviti uspjeh Verke i nadamo se ispadanju Finske.
Voditelji dolaze s 10 koverti. Pa čitaju: – Greeeeeece! – sasvim očekivano
– Romaniaaaa! – ajde, mora jedna dosadna
– Bosnia and Herzegovina! – „Pokušat ću da te poljubim a ti se pravi luuu-daaaa!“
– Finnnnlaaaand! – Zar nismo ništa naučili?!
– Russssiaaaa!
– Isssraeeel! – naivno mislimo kako je ovo izbor žirija
– Azerbaijaaan! – ajde neka, prvi im je put, da nam ne odustanu odmah dogodine
– Aaaarmeniaaa! – očekivanije od Grčke
– Polannnd! – ajde, mora još jedna dosadna
Već trljam ruke kako ću se smijat Ivanu što Norveška nije prošla. Džabe.
– Norwayyyy! – spasio se Ivan mog verbalnog maltretiranja koje bi nesumnjivo uslijedilo
Zbrajamo mrtve: jedan puran (Dustin) i dva susjeda (CG i Slovenija). Iste večeri stiže prva teorija zavjere: Dima Bilan ZURI u šešir dok izvlači redni broj pod kojim će nastupiti u finalu. I gle čuda – izvlači sjajnu poziciju. Al’ nas nije briga, mi smo mislima već u drugom polufinalu.
Izvlačenje rednih brojeva nakon 1. polufinala
A u drugom polufinalu dvorana puna, nastupa Hrvatska i napokon nas trese onaj pravi eurosongovski osjećaj. Napokon stiže red na 11. pjesmu. Ne govorimo. Naši su dobro odradili posao, stine greške zaboravljamo. Bugarsku ni ne registriramo jer prepričavamo dojmove. Držimo palčeve posljednjem Portugalu. A onda opet stižu voditelji. S deset koverti. Kreće Željko:
– Ukraine!
To nismo mi, jel da? OK… Jovana, reci.
– Welcome to final… CROATIAAA! – ma ljubimo te! U finalu smo i sad nas baš briga ako su u ostalih 8 omotnica Iran, Tajland, Laos i ostali.
– Albania! – zasluženo.
– Icelaaand! – da napokon budemo pošteđeni prijetnji da će istupiti s natjecanja – Georgiaaaa! – očekivano.
– Dennnmaaarrrrk!
– Sweden!
– Latviaaa! – ne vjerujem. (Do danas nisam povjerovao.)
Komentiramo da, mada je izvučeno 8 finalista, zapravo ima još samo jedno mjesto jer u jednoj od preostale dvije omotnice MORA biti Turska.
– Turkeyyyy! – zadovoljan smiješak jer se teorija pokazala ispravnom.
Još jedno mjesto. Ja očekujem da prolazi Bugarska, jedan od mojih favorita. Ostali očekuju Makedoniju. A svi se nadamo Portugalu i Andreju Babiću.
– Portuuugaaaal! – bravo Andrej! Novo finale za njega.
Vania Fernandes – Senhora do mar (Negras aguas) (Portugal ’08)
Brzo objavljujemo rezultate na sajt i Jovanu, obzirom da je pročitala i papir „Croatia“ i papir „Portugal“, proglašavamo hrvatskom heroinom. I svjesni smo da su Kraljevi svoje odradili – u finalu ne očekujemo apsolutno ništa. Jest da nismo najsretniji što su nam se kriteriji spustili do te razine, ali eto… Kasnije doznajemo kako je žiri iz 1. polufinala dalje poslao Poljsku (koja bi prošla i da nije bilo žirija) i ostajemo zapanjeni što je žiri spasio Švedsku. Dakle, da nije bilo intervencije žirija, dogodilo bi se da Švedska prvi put u povijesti ne nastupi u finalu (i mi smo se donedavno mogli pohvaliti neizostajanjem iz finala; pozdrav Dadi). Tom odlukom je izravno oštećena Makedonija. Šteta.
Prije finala zovemo prijatelje iz „Eurofest Hrvatska“ da pitamo kako im je tamo. Ljudi zadovoljni, nikakvih loših iskustava nisu imali i uživaju.
U finalu smo nastupili deveti i nastup je, složni su gotovi svi, bio lošiji od onog u polufinalu. Glasovanje je bilo (opet) perverzno predvidljivo. U početku je vodila Grčka, a na opće zgražanje, u vrhu je konstantno bila (i ostala) Turska. Dakle, predvidljivo i nepošteno. I zato mi se ni nije gledalo, al’ običaj je običaj. A i zabavljao me Željko: većina čitača glasova naučila je izrecitirati nekoliko riječi srpskog, no to se, čini se, Željka nije nimalo dojmilo – nakon svakog kratkog obraćanja na srpskom ili pohvale na račun show-a, on bi samo nezainteresirano odbrusio: „Thank you.“ Možda, naviknut na sam vrh, nije bio zadovoljan bodovnim stanjem svog „Ora“ koji je završio na sjajnom šestom mjestu.
Pobjedu je odnio Dima Bilan, ispred Ukrajine i Grčke, a sajtovska uzdanica Sirusho završila je na četvrtom mjestu. Kraljevi su kraj dočekali kao 21. sa 44 boda. Slabo, ali očekivano. Velikim vatrometom okončan je 53. Eurosong koji je, po riječima aktera, bio sjajno organiziran. Zagreb ’90, Beograd ’08. Sad je opet red na nas.
Dima Bilan – Believe (Rusija ’08)
Krajem petog mjeseca završila je jedna Eurosong sezona, a nova je počela izuzetno brzo, nakon što je tijekom ljeta ERT objavio kako će grčki predstavnik u Moskvi biti Sakis Rouvas. Do desetog mjeseca vrijeme smo ubijali objavljujući sporedne vijesti, a nedugo zatim već su krenula nacionalna natjecanja najambicioznijih zemalja koje imaju 5-6 četvrtfinala, 2-3 polufinala, 2nd chance i finale. Tradicionalno, Albanija je odabrala prva. Objavljeno je kako će format Dore ’09 biti isti kao i onaj iz 2008. Saznali smo imena sudionika i čuli 4 pjesme, od kojih je našu i vašu pažnju ponajviše zaokupila pjesma „Daj mi samo jedan razlog“ Ive Gamulina Giannija. Potvrđeno je i kako neće biti ništa od povratka Austrije i Monaka. Gruzija je odustala pa se vratila. Vratila se i Slovačka, no zato su otišli Latvija i San Marino. 2008. godina završila je u velikom stilu – 31. 12. predstavljena je turska pjesma za Moskvu.
Ipak, najljepši događaj ostavio sam za sam kraj, a to je, pogađate, pobjeda Hrvatske na OGAE Song Contestu. Franka Batelić je sa svojim „Ružom u kamenu“ osvojila fanove brojnih europskih država i time nam dala tu obavezu, ali prije svega zadovoljstvo, da organiziramo OGAE Song Contest 2009. Ni najmanje ne sumnjamo da će naši prijatelji iz „Eurofest Hrvatska“ to besprijekorno uraditi, a mi ćemo im, naravno, pomoći koliko god budemo mogli.
Eto, bio je to (donekle) kratak osvrt na proteklu godinu s eurovizijskog aspekta. Puno se toga događalo, a posebnu draž svemu davala je činjenica što se sve odvija u neposrednom susjedstvu. Nadamo se i uvjereni smo kako će 2009. biti još uzbudljivija, ali i uspješnija – upravo nam pobjeda Franke Batelić daje nadu da će tako biti. Vama dragi čitatelji zahvaljujemo što nas redovito posjećujete i sudjelujete s nama u projektima „Razmišljamo naglas“. Ove godine pripremamo neke dodatne projekte koji će u još većoj mjeri zahtijevati vašu suradnju te se tome unaprijed veselimo. Jest da smo već sedam dana zakoračili u nju, ali još nije kasno da vam, u ime uredništva i svoje ime, još jednom zaželim sretnu i uspješnu 2009. godinu. Čitamo se!
Franka Batelić – Ruža u kamenu
Još nema komentara. Neka tvoj komentar bude prvi?