Eurosong

MARIN: Sve još miriše na Blue

Autor: Marin Pelaić, 13. svibnja 2011, 16:16(32)

Sinoćnjim „plesom kuglica“ na konferenciji za tisak kompletirana je lista finalista i redoslijed izvođenja pjesama u finalu 56. Eurosonga. Premda smo svi skoncentrirani na sutrašnje finale i već smo od sinoć u kalkulacijama tko će kome i koliko bodova dati, moram se prvo osvrnuti na drugu polufinalnu večer održanu sinoć. Za uvod mogu samo ponoviti da scena izgleda sjajno te da su razglednice izvrsne. Voditelji? Oni lagano kaskaju za navedenim komponentama, nekako mi „nit’ smrde, nit’ mirišu“. Kao najbolju među njima zasad bi istaknuo Anke, čija me reakcija nakon otvaranja virtualne kuverte često nasmije. Sad, je li to ona radi spontano, ili joj je tako sugerirano u scenariju, u krajnju ruku nije toliko ne bitno. Bacam se ja na 19 jučerašnjih polufinalista.

Bosna i Hercegovina – „Imam osjećaj da će Dino izvući broj 2 ili 3“, govorio mi je sinoć Ajdin prije početka pressice. Pokušavao sam unijeti optimizma, mada sam i sam imao loš osjećaj uoči izvlačenja. Tako da smo stalno u razgovor ubacivali broj 23, pokušali nešto čarati, kad ono – dva. Što reći, bojim se da će ovo direktno utjecati na to da Dino bude plasiran nekoliko mjesta niže od zasluženog. Šteta, baš šteta… O nastupu ne bih trošio previše riječi; jednostavno savršeno, BiH već godinama pokazuje kako se radi nastup osmišljen od prve do posljednje sekunde.

Love In Rewind = Bosnia and Herzegovina In Final

Austrija – Iskreno sam se nadao da će Nadine proći u finale, stvarno je zaslužila. Ne sumnjam da ima simpatije žirija, ima i dobar ždrijeb… Može li se govoriti o ponavljaju plasmana iz 2003.?

Nizozemska – Nezanimljivo i neupečatljivo. Nizozemci bi se uistinu trebali zapitati.

Belgija – EBU u statut treba unijeti da pjesma koja se izvodi na Eurosongu mora imati glazbu, pravu glazbu, horori kao ovogodišnja Belgija i Latvija iz 2006. trebaju postati i ostati ružna prošlost.

Slovačka – Još jedan dosadan nastup; da su nastupile među zadnja tri izvođača možda bi se i mogle nečemu nadati, ovako se otpočetka znalo da nemaju šanse.

Ukrajina – Ideja s crtanjem pomoću pijeska u pozadini me u potpunosti oduševila, sjajno se uklapa u cjelokupni ambijent pjesme i radujem se Ukrajini u finalu. Očekivano, pri ždrijebu ih je poljubila sreća i očekujem dobar plasman.

Moldova – Koliko god su 2005. bili maštoviti, originalni, drugačiji i zabavni, toliko su sada neoriginalni, izlizani, ofucani i dosadni. Koliko god su mi 2005. bili simpatični i dragi, toliko su mi sad antipatični i mrski. Tim više što sam znao da će se uvaliti u finale. A tamo što lošiji plasman, to ja sretniji.

Švedska – Odličan nastup, zasluženo finale, uz Irsku i BIH meni osobno najupečatljiviji sinoć. „Uništila“ ga je sinoć Maja Keuc kad mu je pred nosom uzela redni broj 20, pa je njemu ostala sedmica. Čini se da ništa od Stockholma dogodine.

Cipar – Veliki broj ljudi je ovo vidio u finalu; još uvijek ne razumijem kako ni zašto, ovo je katastrofa u svakom pogledu, još sam molio Boga da se gospođa tijekom nastupa ne ozlijedi divovskom žaruljom. Šic, šic.

Bugarska – E, za Bugare mi je skroz žao što nisu prošli. Solidna stvar odlično interpretirana, ne znam, možda je nedostajala podrška susjeda. Da su 1945. ušli u SFRJ, možda bi danas bili u finalu.

Makedonija – Spoj „Makedonac+Ruskinja“ očito ne daje dobre rezultate, jadna ta Vlatkova „Rusinka“ kad joj bivaju posvećeni ovakvi uradci. Ostali su nam dužni za dogodine.

Izrael – Ovo bi možda donekle i upalilo ranijih 90-ih, ali ovako u 2011. je izgledalo k’o loša za*ebancija. Ovo je bila Hrvatska drugog polufinala.

Slovenija – Meni jedna od najdražih pjesama ovogodišnjeg Eurosonga. Budući da sam bio 100% uvjeren da Merlin prolazi, sinoć sam se najviše radovao prolazu Dežele. Odlična, odlična pjesma; jedina zamjerka ide na scenski nastup koji je morao biti upečatljiviji, moćniji, ono micanje prstima na „round, round“ više djeluje kao improvizacija. Ali nema veze, imaju moj glas u subotu (točnije, jedan od glasova), držim fige za najbolji rezultat od 2001. I hvala Maji što je Ericu „drpila“ broj 20 pred očima, faca koju je složio je – neprocjenjiva. Go Maja!

Maja Keuc – žena koja je razvalila. I bacila Erica u depresiju

Rumunjska – Oni su progurali Moldovu, a Moldova njih, tako ja to doživljavam budući da su mi obje pjesme nikakve.

Estonija – Dobar nastup. Meni osobno pjesma nije sjela ni na prvo, te ni na jedno slušanje (uključujući sinoćnje), ali zasluženo je u finalu. Sreća joj nije bila naklonjena sinoć – broj 8, nakon Iraca i Šveđanina, a prije Grka, Rusa i Francuza.

Bjelorusija – Pjesma je imala moje simpatija, ali je bilo jasno da od finala ništa, tim više što je uživo to zvučalo relativno loše.

Latvija – Ispadanje Latvije 2011. neću tako lako prežaliti, pogotovo kad vidim da je prošla npr. Moldova… Ne znam što ih je sinoć zaustavilo, bili su odlični, pjesma je super i ja osobno objašnjenja za ispadanje nemam. Šteta; od oba polufinala najviše mi je žao što su oni ispali.

Danska – Limunada od pjesme + ni ždrijeb nije usrećio = do kraja večeri će i oni sami zaboraviti da su nastupili.

Irska – Braća Grimes su sinoć razvalili Düsseldorf, rasturili, ono je bilo sjajno i lako moguće da su predviđanje OGAE-vaca bila točna te da je upravo Irska pobijedila u drugom polufinalu. Radujem se njihovom nastupu u subotu. Sinoć su zajedno izvlačili redni broj, a kako izreka kaže: „puno baba – kilavo dite“. Tako je bilo i jučer; izvukli su broj 6, odmah nakon njih dolazi Švedska i eto problema.

Eto, kako sam rekao u uvodu, sve je manje-više spremno za veliko finale. Zanimljivo je da su svi hrvatski susjedi (osim Crne Gore, koja ni ne sudjeluje) u finalu: BIH, Italija, Mađarska, Slovenija i Srbija. Tako da bi možda bilo nespretno pozivati ljude da „glasuju za susjede“; tko će na kraju platiti račun? :) Moji glasovi idu Merlinu, Maji, grupi Blue i Leni, te su mi stvari najviše sjele od ovih 25 u finalu. Pobjednika je uvijek nezahvalno prognozirati, ali meni još uvijek najviše „miriše“ na Ujedinjeno Kraljevstvo; vjerujem da će se Irska, Švedska i Rusija međusobno „pojesti“ u prvome dijelu večeri, njemačka stvar je zakon ali nije pobjednička, a Francuska, koliko god Amaury dobar pjevač bio i koliko god to moćno zvučalo, meni tu otpočetka fali neki faktor X, „ono nešto“, da bi to bilo to. Tako da, što se mene tiče – Blue.

Blue – zaustaviti ih može samo Indijac s mikrofonom :)